RUŽMARIN
Ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) je vrlo razgranat, aromatičan polugrm, koji naraste od jednog do tri metra visine, drvenast samo u donjem dijelu, s gustim, na rubovima prema dolje savijenim listovima.

Listovi imaju vrlo kratku peteljku, usko su suličasti, kožasti, tamnozeleni, odozgo malo hrapavi, odozdo bjelkasto pusteni, s bijelom prugom. Cvijet je bljedomodar, dvousnat. Biljka cvate dva puta godišnje, u travnju i rujnu. Ova je biljka samonikla na mediteranskom podneblju. Rimljanima je ova biljka bila simbol regeneracije, simbol postojanosti i pomlađivanja, a ružmarinova primjena u kozmetici stara je stoljećima.

Prema europskoj regulativi, službeno su ljekoviti listovi ružmarina i eterično ulje dobiveno destilacijom listova ružmarina. Sadrži ružmarinsku i klorogeničnu kiselinu, flavonoide, tricikličke diterpene i neke triterpene. Dokazano je njegovo hepatoprotektivno i diuretičko djelovanje. Koristi se kod probavnih tegoba, žučnih tegoba i spazama, nadutosti i usporene probave, reumatskih bolesti.

Ružmarinska kiselina je protuupalni spoj. Hidrolat ružmarina kemotipa verbenon najčešće se koristi zajedno sa hidrolatom lavande ljekovite u maskama za tretman akni.